O Projektu

Brojni istraživači u proteklo su stoljeće i pol ukazivali na nedostatno stanje istraženosti hrvatske filozofske baštine i, posljedično, zacrtavali istraživačke zadatke budućim naraštajima. Ti su se zadaci uvelike oslanjali na one koje je još 19. listopada 1881. godine postavio filozof, književnik, političar i kulturni djelatnik Franjo Marković u svojem znamenitom nastupnom rektorskom govoru naslovljenom »Filosofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljećih XV. do XVIII.«: 1) izraditi popis hrvatskih filozofa; 2) ukazati na njihovu pripadnost hrvatskom filozofskom korpusu; 3) pronaći njihova djela; 4) ustanoviti naslove tih djela; 5) izraditi popis djelā hrvatskih filozofa; 6) prevesti djela hrvatskih filozofa na hrvatski jezik; 7) osnovati filozofsku knjižnicu. Iako su načinjeni veliki pomaci u istraživanju, zadaci s Markovićeva popisa danas su tek djelomično ostvareni. Značajan doprinos njihovu ostvarivanju ponudio je, primjerice, istraživač hrvatske filozofske baštine Ivica Martinović svojom monografijom Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća iz 2011. godine.

U korpus nedovoljno istraženih hrvatskih filozofskih pisaca još uvijek spada Dubrovčanin Ivan Stojković (oko 1390./1395. – 1443.), kojeg je Martinović odredio najplodnijim hrvatskim piscem 15. stoljeća. Teolog, zagovornik crkvenog ujedinjenja, utjecajan govornik i biblijski hermeneutičar prevladavajuće su odredbe koje se vežu uz Stojkovićev lik i djelo. Međutim, Martinović je naznačio filozofski sadržaj u njegovom glavnom teološkom djelu Tractatus de ecclesia (Rasprava o Crkvi) nastalom u razdoblju između 1438. i 1440. godine te u njegovim dvama govorima: Erit tibi gloria (Bit će Ti na čast) iz 1424. godine i Oratio de communione sub utraque specie (Govor o pričesti pod obje prilike) iz 1433. godine. Štoviše, za ta dva govora zabilježio je da su »miljokazi hrvatske filozofske tradicije«, a za govor Erit tibi gloria dodao i to da je označio »početak hrvatske renesanse.« Govor Erit tibi gloria dosad je iz filozofske perspektive istraživan samo u diplomskom radu Ivan Stojković: prvi hrvatski renesansni filozof koji je napisao i 2014. godine obranio Demian Papo. U svojem je radu ukazao na kolikoću i sadržaj Stojkovićevih pozivanja na neke od antičkih grčkih i rimskih te srednjovjekovnih filozofskih uzora u govoru.

Autograf tog Stojkovićeva govora nalazi se u baselskoj Universitätsbibliothek pod signaturom A VI 35 i danas raspolažemo prijevodom tek jednog njegova ulomka na hrvatski jezik akademika Franje Šanjeka. Zbog činjenice da je taj Stojkovićev govor pokušaj uspostave prvog učilišta u Dubrovniku, zatim zbog činjenice da taj govor još uvijek postoji samo u latinskom rukopisu te zbog činjenice da je riječ o govoru koji je prožet filozofskim sadržajem, njegovo osuvremenjeno izdanje i prijevod te kontekstualna analiza njegova sadržaja nesumnjivo će doprinijeti izučavanju povijesti hrvatskog kulturnog, filozofskog, književnog i obrazovnog nasljeđa, a time i izvršavanju istraživačkih zadataka koje nam je namro Marković.